Tri lidera opozicije Zdravko Ponoš, Dragan Đilas i Miloš Jovanović, uputili su svoje političke poruke u večernjem programu na TV N1, od kojih možda najviše odjekuje rečenica novinarke Ivane Momčilović.
A to je da se pozivu nisu odazvali Miroslav Aleksić i Savo Manojlović, jedan je na terenu, drugi ne odgovara gde je.
I još odjek ima i taj žalobni ton, da eto N1 prati studente, da režimske televizije prate Vučića, i tako da su, konačno i oni, prikraćeni, uspeli da dospeju u medije.
U drugom delu večernjeg programa N1 gostovala su još dvojica opozicionih poslanika Srđan Milivojević i Aleksandar Jovanović Ćuta.
Radomir Lazović pojavio se pak, sutradan u jutarnjem programu Nove S.
Osećate li koliko ovaj televizijski raspored odgovara stvarnom grupisanju i blokovskoj podeli unutar parlamentarne opozicije Vučićevom režimu?
Istina, oni svi ponavljaju isto, da rade usaglašeno, da su jedinstveni, pozdravljaju narasli studentski pokret, ukazuju na posrtanje režima i – objašnjavaju da nema uslova za izbore.
Ne može čovek a da se ne zapita, a zašto te uslove ne stvorite, odnosno ne izvojevate, uvažena gospodo? Kad ćete, ako nećete sad?
Izborni uslovi ne mogu biti ni oktroisani ni darovani, i oni su živa politička tvar, oblikuju se u skladu sa društvenim trenutkom.
Moguće ih je preoblikovati uz smelost i podvig, valjanu odluku i veru u sebe.
A papagajsko ponavljanje „prelazna vlada“ ne vodi ničemu, jer prelazna vlada ne postoji sama po sebi, nju uvek neko garantuje.
Na primer, strani faktor kao EU u Makedoniji, ili državna institucija kao što je to bio Milan Milutinović, u svojstvu predsednika Srbije, posle Petog oktobra.
Srpska opozicija očito nema ni jedno, ni drugo, i uporno se ponaša kao slučajni klijent antivučićevske javnosti.
Kad Miloš Jovanović kaže, nek SNS većina sama smeni svoju vladu u Skupštini, ne pomišlja li da time prepušta studentsku pobedu, obaranje Vlade Miloša Vučevića, pravo u krilo Vučića?
Kad Đilas tronuto kaže da opozicija ima ljude po unutrašnjosti koji trpe strahovite pritiske, pomišlja li u sebi, sa kojim bi žarom sada ti ljudi, osokoljeni studentskom revolucijom, branili glasačke kutije? Je li i dalje tako nedostižno da opozicija izađe sa svojim brojanjem glasova, bilo na izborima, bilo na referendumu o Vučićevoj ostavci?
Protivno je zdravom razumu u isto vreme pričati kako studentska revolucija preobražava srpsko društvo, a da su jedino izborni uslovi ostali isti.
Ni Vučić nije više isti, ni režim više nije isti, a opozicija je i dalje nesvesna koliko više nije ista, i da sada više nema tih uslova koji nisu na njenoj strani.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.