Čak i prije nego što se s ozljedama na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu mučio donedavni kapetan Domagoj Duvnjak, mnogi rukometni obožavatelji i znalci isticali su da će na ovom turniru vođa hrvatske reprezentacije biti 27-godišnji desni vanjski i novi kapetan naših rukometaša, Ivan Martinović. Kad pogledamo njegov učinak i izvedbe, takvo što nije ni čudno. Riječ je o četvrtom najboljem strijelcu ponajbolje svjetske rukometne lige, njemačke Bundeslige, u dresu svojeg Rhein-Neckar Löwena.
Juniorski i kadetski uspjesi
Osim toga, Martinovića se u napadačkom smislu rangira među najboljim ljevacima u svijetu uz danskog Mathiasa Gidsela i francuskog Diku Mema, a Ivan uz novu mišićnu masu vrlo dobro napreduje i u obrambenom segmentu. Bez sumnje je riječ o jednom od najboljih igrača svijeta na svojoj poziciji i ponajboljem igraču Hrvatske, ako ne i najboljem.
Vjerojatno najzanimljivija činjenica vezana uz Martinovića jest ona da Ivan igra za hrvatsku reprezentaciju, a da su se njegov brat Marin i sestra Kristina okrenuli predstavljanju austrijske reprezentacije.
– Brat Marin i sestra Kristina odlučili su igrati rukomet za Austriju, a ja sam izabrao Hrvatsku. Meni je u početku bio cilj igrati s bratom. Međutim, brat je stariji pa mene tada nisu pozvali u austrijsku reprezentaciju. Bio sam im premlad i nedovoljno dobar. Otišao sam u zadarski rukometni kamp, gdje su me treneri primijetili i pozvali prvi put na pripreme – rekao je Ivan Martinović u jednom ranijem intervjuu za Večernji list, a budući da je otac Zoran bio ogroman ljubitelj hrvatske rukometne reprezentacije, posebice generacije s Ivanom Balićem, Ivanu je to bio dodatan motiv da odabere Hrvatsku.
Ivan Martinović rođen je 6. siječnja 1998. godine u Beču, a njegova obitelj je iz Jajca u Bosni i Hercegovini, no Ivan je odrastao u Austriji. U počecima su, zanimljivo, Ivan i brat Marin trenirali nogomet.
– Brat i ja počeli smo s nogometom. Na prvom treningu brat je dobio loptom direktno u facu i nije nam tada to bilo baš smiješno. Budući da je tata obožavao gledati generaciju s Ivanom Balićem, pitao nas je želimo li trenirati rukomet i odgovorili smo: “Da, zašto ne.” Mislim da smo ambiciju za rukomet dobili od oca – prepričao je Martinović, ali isto tako istaknuo da bi ipak radije bio košarkaš nego nogometaš, u hipotetskom slučaju da se rukometna karijera nije dogodila.
Da se vratimo na odluku o igranju za Hrvatsku, Austrijancima ona baš i nije najbolje sjela – do te mjere da u školi u koju je išao više nije bio dobrodošao kao ostali austrijski sportaši te je čak moralo intervenirati hrvatsko veleposlanstvo i smiriti tu situaciju. Kad je Ivan odlučio igrati za Hrvatsku, morao se nositi s konstantnim zahtjevima da putuje iz Beča u Hrvatsku. Nije to u počecima bio najlakši period, ali Ivan je na to bio spreman.
– Nije mi bilo lako, morao sam puno putovati, ali sam znao da će se sve isplatiti – istaknuo je Martinović u jednom intervjuu.
Već u mlađim kategorijama igranja za hrvatsku reprezentaciju bilo je jasno da se radi o rukometašu s najvišim mogućim dometima, rukometašu s ogromnim potencijalom. Kao član čuvene generacije 1998. na kadetskom europskom rukometnom prvenstvu 2016. bio je ponajbolji pojedinac Hrvatske te proglašen u All-Star momčad turnira na kojem je Hrvatska osvojila srebro, dok je godinu dana poslije na kadetskom svjetskom prvenstvu također izabran u najbolju momčad turnira na kojem je Hrvatska završila nadomak medalje, četvrta. Vrhunac njegovih igara za mlade kategorije hrvatske reprezentacije bio je u ljeto 2019. godine na juniorskom svjetskom rukometnom prvenstvu u Španjolskoj, kad je Hrvatska uzela srebrnu medalju, a Martinović bio proglašen najboljim igračem cijelog turnira. Tada su oči rukometnog svijeta bile uperene u Martinovića kao “next big thing”, kao nadolazeću svjetsku rukometnu zvijezdu. Po mnogima je tada smatran najboljim mladim rukometašem svijeta.
Debi iz snova
Nešto kasnije, u listopadu 2019. godine Martinović je doživio trenutak iz snova. Ne samo da je debitirao za seniorsku hrvatsku rukometnu reprezentaciju već se to dogodilo u dvorani njegova tadašnjega kluba Hannovera te u prijateljskom ogledu protiv reprezentacije Bosne i Hercegovine, zemlje iz koje su njegovi roditelji otišli u Beč. Tako je Martinovićev početak priče u seniorskoj vrsti Hrvatske zapravo bio čaroban i poetičan, bila je to priča koja pokazuje poseban rukometni krug života. Još jedna priča koja je u toj utakmici bila poetična za Martinovića jest ta da je za njegov prvi gol u dresu Hrvatske asistent bio upravo Duvnjak.
– Nikad neću zaboraviti tu utakmicu, činjenicu da smo igrali protiv Bosne i Hercegovine, i još činjenicu da mi je Dule asistirao za prvi gol. Bio sam presretan – prisjetio se Ivan.
U Martinovićevoj je priči općepoznata činjenica da je Duvnjak njegov apsolutni idol, a već sada kultni status ima priča o fotografiji koju je Martinović uspio “ugrabiti” s Duvnjakom 2010. godine.
– Kad sam pozvan u A-reprezentaciju, u kvalifikacijama za EP 2020. u Osijeku, Dule i ja bili smo cimeri. Sa sobom uvijek imam fotografiju s EP-a u Beču 2010. kada sam se fotografirao s njim. Pokazao sam mu je, a on nije mogao vjerovati. On je jednostavno čovjek koji nikad ne odustaje. Motivira svakog suigrača i u obrani i u napadu. Kad sam prvi put gledao njegov stil rukometa, bilo je baš užitak gledati kako igra. Fantastičan je i kao osoba, jako je ljubazan, nikad nije gledao svisoka i uvijek je bio spreman davati savjete. Još o njemu mogu reći da obožava spavati – rekao je Martinović kroz smijeh jednom prilikom za stranice IHF-a.
Martinović se vrlo brzo počeo prometati u stožernog, a potom i u ključnog igrača hrvatske reprezentacije. Iza sebe ima puno istaknutih partija, a vjerojatno nam je svima najviše u sjećanju ona dominantna 39:29 pobjeda protiv Španjolske na prošlogodišnjem Euru, u koju je Ivan ugradio osam “komada”. Ozljede su ga spriječile od nastupanja na većini tog lanjskog Eura, ali i onog 2020. godine, zbog čega nije osvojio ni to srebro. Tako je Martinović u iznimno uspješnoj reprezentativnoj karijeri, ipak prožetoj pehovima, još uvijek u lovu na svoje prvo odličje u seniorskoj konkurenciji.
U klupskoj karijeri većinu je vremena proveo u Bundesligi. Počeo je u Austriji s Fiversom iz Beča, s kojim je osvojio naslov u njihovoj prvoj ligi još kao tinejdžer, a u Njemačku je otišao već s 19 godina. Već u Gummersbachu, u njegovoj prvoj sezoni, bilo je jasno da je riječ o sjajnom igraču kad je uspio nadmašiti brojku od 100 pogodaka. Brzo je uslijedio prelazak u Hannover, u kojem je proveo tri godine, pa potom u znatno jači Melsungen, u kojem je bio dvije godine, da bi ovog ljeta prešao u Rhein-Neckar Löwen. Njegovu sezonu najbolje će oslikati podatak da je u susretu protiv Göppingena postigao 16 pogodaka, a takav učinak u jednoj utakmici nije ove sezone ostvario nijedan igrač. Službeni podaci Bundeslige govore nam da je u vrhu ljestvice strijelaca u ligi, a njemački mediji koji se bave rukometom ističu da je riječ o top 5 igraču tako prestižne lige.
Proteklog ljeta Martinović se u potpunosti posložio i na privatnom planu, vjenčavši se s Austrijankom Miriam.
– Nismo imali puno vremena, ali oženio sam se civilno tjedan dana poslije kraja prošle sezone Bundeslige, bilo je prelijepo i sada je fokus samo na rukometu – istaknuo je fokusirani Martinović.
Posložen je privatno, u Löwenu posložen rukometno s fantastičnom formom, a u kombinacijama izbornika Dagura Sigurdssona posložen i u reprezentaciji kao njezina glavna karika. Ivanu Martinoviću svi preduvjeti su tu da napravi još veću karijeru i ostvari još veće stvari. Sada, s 27 godina, u najboljim je godinama, a svojim fokusom i radnom etikom ne sumnjamo da će se vinuti u stratosferu. Naravno, najviše mu želimo zdravlje, a prvu medalju s Hrvatskom nedavno je osvojio.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.