U protekla tri desetljeća hrvatski se turizam uvelike promijenio, kao i većina aktera na našoj turističkoj sceni. Jedan od rijetkih koji su cijelo vrijeme u kontinuitetu prisutni donedavni je vlasnik njemačkog turoperatora specijaliziranog za putovanja u Hrvatsku I.D. Riva Tours, Selimir Ognjenović. Novi je vlasnik veliki njemački turoperator Dertour, a vijest o promjeni vlasništva itekako je zatresla hrvatske turističke krugove. Rivina münchenska adresa, u samom centru grada, sva tri je desetljeća bila ne samo mjesto promocije i prodaje aranžmana za Hrvatsku nego i svojevrsna turistička ambasada našeg turizma. Malo koji turistički radnik kojeg bi posao doveo u bavarsku prijestolnicu, od ministara do sajamskih informatora, nije onamo zakoračio. Vrhunski turistički profesionalac i vrsni poznavatelj njemačkog tržišta Selimir Ognjenović, koji je desetljećima neumorno svraćao pozornost njemačkih medija i tamošnje javnosti prema maloj Hrvatskoj, u uspjehe hrvatskog turizma u Njemačkoj godišnje je ugrađivao od 50.000 do 70.000 Rivinih putnika. Počevši od 1995. i prve tri tisuće njemačkih gostiju, i to u godini Oluje, kad nije bilo nimalo jednostavno uvjeriti Europljane da je Lijepa naša sigurna za odmor. Dugu Ognjenovićevu karijeru, osim velike energije i entuzijazma za posao, obilježila su i brojna prijateljstva skovana zahvaljujući turizmu. Kao, uostalom, i sam nastanak Rive koju je Ognjenović osnovao s prijateljem, još jednim velikim turističkim profesionalcem, danas pokojnim Stjepanom Brkljačićem Pipom. Riva je u međuvremenu prerasla u brend i postala turoperator koji dovodi najviše njemačkih gostiju u Hrvatsku, a Selimir Ognjenović, koji je i prije svoje 75. godine postao turistički doajen, potvrdio se kao osoba za koju ima malo tajni u našem turizmu.
Otkako Riva više nije vaša, prošlo je desetak dana, kakav je to osjećaj? Sloboda i rasterećenje ili i malo sjete? –Ima svega pomalo, ali jedno je sigurno, Riva ostaje dio mene, bila je moja mladost, moj život. No stvarnost je takva, godine su tu i sretan sam što smo dobili novog vlasnika koji će osigurati kontinuitet posla i Rivina imena, sigurnost za zaposlene te daljnji uspjeh i za firmu i za naš turizam. Uvjeren sam da Rivina ekipa na čelu s mojim nasljednikom Konstantinom Gaitanidesom, vrhunskim njemačkim menadžerom južnjačke emocije, uspješno ide dalje. Ostajem angažiran kao savjetnik u Rivi i sretan sam što ću sve i dalje pratiti iz blizine.
I.D. Riva Tours stasao je paralelno s hrvatskim turizmom, vi ste zadovoljni postignutim, ali Hrvatska kao da je u zamci hvatanja novih rekorda svake godine iznova. Jesu li jednako ambiciozni i Grci, Španjolci, Talijani…? – Rezultat se mjeri prema postavljenim ciljevima, a mi ga najčešće mjerimo prema samo jednom kriteriju, broju gostiju i noćenja. To svakako jest jedan od pokazatelja, eVisitor omogućuje da praktički u realnom vremenu znamo koliko je turista u zemlji i to je korisno znati, ali glavni pokazatelj je u turizmu i svim uslužnim djelatnostima na kraju ipak novac, a ključno pitanje jesu li ga ti naši gosti kod nas ostavili sa zadovoljstvom. Odnosno, kako smo odradili svoj posao, jesmo li opravdali dobar imidž i osigurali da će i godine koje slijede biti dobre. U sezoni bi radije od samih brojki slušao o pozitivnim primjerima kako su se neka mjesta pripremila za goste, što kažu partneri, a što sami gosti koji su nam već stigli i sl. Koliko ih je, to je samo jedan parametar. Također, uspjeh se mjeri i time koliko smo sezonu uspjeli rastegnuti u pred i posezonu. I, da, ponekad imam osjećaj kao da nikad nismo zadovoljni, brzo je zaboravljeno kakve je ogromne korake naš turizam napravio posljednjih desetljeća. Za zemlje koje pak spominjete nisam specijalist, ali svjedočim kako Bavarci gledaju svoj turizam. Sve se promatra u kontekstu kompletnog gospodarstva i na temelju toga što turizam donosi ne samo hotelima i agencijama nego i proizvođačima, trgovcima, svima. Nažalost, taj parametar je kod nas slab. Priče o tome kako je turizam najbolji način da promoviramo i u konačnici izvozimo slušam otkako sam počeo raditi u turizmu. Nažalost, osim s istarskim uljima i vinima, nije puno napravljeno…
VEZANI ČLANCI:
Kakve godine slijede hrvatskom turizmu i koliko će važna biti činjenica da je Rivu kupio njemački Dertour? – Za početak, Hrvatska po tome koliko je turistički poželjna i poznata nikad nije imala bolju poziciju. Zvučat će kao fraza, ali godine koje slijede bit će takve kakvima ih napravimo. Potencijali su uistinu veliki. Ponekad mi se, istina, učini da je u turizmu sve manje strasti za taj posao i naše goste i općenito spremnosti mladih da tako ulaze u turistička zanimanja. Kao da uz sadašnje uspjehe ide neki osjećaj pretjeranog samozadovoljstva ili samodovoljnosti i kao da se nikome više ne da previše raditi. Gostu se mora radovati, ali, recimo, za fešte s gostima kakve smo nekad radili na Lošinju, Poreču…, velike biciklijade bavarske televizije dalmatinskim otocima i slično, nema interesa, smatra se da to više nije potrebno našem turizmu. A upravo takva događanja grade imidž, izazivaju emocije i uvijek su potrebna. Mnogi u turizmu, da budem slikovit, danas misle da je dovoljno saditi krumpir, jer živimo od prodaje krumpira, a ne shvaćaju da se oko kuće mora posaditi i cvijeće kako bi sve bilo ljepše i ugodnije. Sam Dertour, pak, tvrtka je sa šest milijardi eura prometa u turizmu i bolje zaleđe nismo mogli poželjeti. Bitno je uspostaviti partnerske kontakte na obostranu korist, a ono što, recimo, znam jest da je plan oživjeti neki od projekata po kojima je Riva postala prepoznatljiva, od kojih sam neke i spomenuo.
Riva je, zajedno s ondašnjim čelnicima istarskog turizma, praktički već krajem devedesetih godina otvorila unutrašnjost Istre, a proteklih nekoliko godina autobusnim grupama njemačkih gostiju puni i Slavoniju. – Za Istru su zaslužni istarski vizionari, tada mlađi ljudi na čelu s Veljkom Ostojićem, koji su imali ideju, viziju i snagu u uvjeravanju da turizam može biti više nego samo na kilometar od obale. Istra danas sama svjedoči koliko je to bilo ispravno i uspješno. I u Slavoniji pojedinci vuku naprijed. Baranja je već postala prava mala zvijezda kontinentalnog turizma, ali dobro se radi i u Osijeku, Požegi s okolicom… Ali, da, prema Slavoniji imam posebnu emociju i vidim veliki napredak u odnosu na 2016. kad sam na Danima turizma u Bolu, u govoru nakon što sam dobio turističku nagradu za životno djelo, mlade menadžere u turizmu koji su proputovali svijet upitao kad su zadnji put bili u Slavoniji. Pozvao sam sve tada da obrate pozornost na taj dio naše zemlje, dobio sam pljesak, a već iduće godine Riva je u Slavoniju dovela i prvih devetstotinjak njemačkih turista. Uskoro su u Slavoniji održani i prvi Dani turizma. Otamo su dugo dolazile vijesti o mladima koji s autobusnih kolodovora odlaze u iseljeništvo, a zadnjih godina slušamo i o turističkom šušuru.
Prije dvadesetak godina u unutrašnjosti Istre niste mogli naći deset kuća za iznajmljivanje, ali stvari se u turizmu ubrzavaju, Slavoniji neće trebati toliko vremena da se upiše na turističke karte? – Da, u Slavoniji to ide brže nego što je bio slučaj s Istrom. I to ne samo zato što se stvari sad brže odvijaju nego i zato što Slavonci imaju od koga preuzeti znanja. Unutrašnjost Hrvatske već je upisana na turističke karte. Iskrena gostoljubivost, izvornost i priroda, što taj dio zemlje nudi gostima, odličan su temelj za budućnost. Mislim da je vrijeme da se ponovo razmisli i o još jednim Danima turizma.
Turističke vlasti domaći turizam nastoje zaokrenuti u održivijem smjeru, s više kvalitete. Slažete li se da je u Hrvatskoj previše apartmana i da je rentijerstvo turizmu donijelo više štete nego koristi? – Jedna od glavnih tema najvećih turističkih sajmova u svijetu i susreta stručnjaka već deset godina jest overturizam. Taj problem muči i naš turizam. Pritom, nije problem kako izdržati turističku prenapučenost tih nekoliko dana ili koji tjedan. Problem je što prekobrojnost gostiju ruši imidž i uništava prodaju i za razdoblja kad overturizma nema. Jedino rješenje je preventiva. Uostalom, održivi turizam i nije ništa drugo nego preventiva kako nam se ne bi dogodila prekobrojnost. Hrvatska se nakon osamostaljena odlučila za zaštitu okoliša, nismo htjeli pretjeranu hotelsku izgradnju, ali nam se dogodila eksplozija tzv. privatnog smještaja. Jedno su obitelji koje su napravile apartmane na svojim parcelama, od toga žive i školuju djecu, ali sasvim drugo su oni koje su u turizam privukli benefiti koje s pravom uživa privatni smještaj. Buknula je gradnja, nalupalo se puno betona, a takve investitore to ne zabrinjava jer nisu došli kako bi tu ostali nego da profitiraju od statusa malih iznajmljivača. Ne, rentijerstvo definitivno nije turizam.
Kako to izgleda iz njemačke perspektive, ide li hrvatski turizam u pravom smjeru? – Hrvatska je Zakonom o turizmu iz mandata ministrice Brnjac, koji donosi zaokret prema održivijem turizmu, odaslala važnu poruku i njemačka je javnost to čula. Nijemci to tumače tako da su Hrvati prepoznali problem i da su svjesni kako se nešto mora napraviti da se ne bi dogodio overturizam. I to je odlično. Također, u tom smjeru idu i promjene koje su uslijedile u mandatu ministra Glavine, uključujući razdvajanje stvarnih domaćina i rentijera. Žao mi je jedino zbog otpora, što neki ljudi bune. Možda su naše institucije mogle napraviti više da ljudi bolje razumiju zašto se nešto radi, ali puno je onih koji na nekim nedorečenostima ili na bojazni ljudi kako će raditi uz nešto viši paušalni porez pokušavaju napraviti lokalne političke karijere. Istodobno, kad razgovarate s ljudima koji žive u turističkim regijama, svi se slažu da u turizmu treba uvesti reda. Kome i može biti normalno da student u turističkoj regiji ne može naći stan, da, recimo, vrsarski vrtić ne može naći tete jer za njih nema smještaja ili da se umirovljenici u svojoj zgradi sudaraju s mlađarijom koja je došla na Ultru. Definitivno, s reformskim zakonima dobili smo pozitivnu pozornost naših glavnih, velikih emitivnih tržišta. Ako hrvatski turizam ipak ode u overturizam, to će značiti da nas od vlastite gluposti ni zakoni ne mogu sačuvati.
Hrvatska Vlada i premijer Plenković u prvom su mandatu, uvjerili smo se na više turističkih sajmova u Njemačkoj, uživali simpatije i njemačke politike i običnih građana, vrijedi li to i danas? – Nisam ni član ni glasač HDZ-a, ali ovo moram reći jer želim biti vjerodostojan. Dakle, nijedan hrvatski političar koji je dolazio u Njemačku na susrete s njemačkim kolegama nije imao tretman ni ugled kakav uživa premijer Plenković. Kako u prvom, tako i u drugom mandatu. Nedavno sam razgovarao s bavarskom ministricom poljoprivrede i turizma, vrlo pozitivno gleda na hrvatsku Vladu i Plenkovića, u jednom trenutku je čak rekla kako Hrvatskoj sad ide bolje nego njima. Taj dobar imidž ugrađuje se u sve odnose dviju zemalja, uključujući turizam.
Naklonost Njemačke datira još iz vremena Domovinskog rata, a najbrojniji hrvatski gosti Nijemci to svake godine obilato honoriraju svojim dolascima. Lani su, međutim, malo podbacili. Zašto? Jesu li uzrok tome jadranska poskupljenja i što hrvatski domaćini mogu očekivati ove godine? – Pozitivan imidž i odanost njemačkih gostiju nisu pod znakom pitanja. Zadnjih godina tri milijuna njemačkih gostiju odašilje milijarde fotografija s odmora u Hrvatskoj i naša se zemlja na njemačkom tržištu više ne mora mučiti dok ne objasni gdje je i kakva je. Nijemci koji su nam pomagali u vrijeme Domovinskog rata danas su stariji ljudi, ali i dalje su ponosni što su u tim vremenima bili uz nas. To je stvorilo tradiciju, a mnogi nam i dalje redovito dolaze na odmor. Naravno, važno je i privlačiti nove goste. Njemačka za hrvatski turizam ima uistinu veliki potencijal. Danas je moderno govoriti o Amerikancima koji u Hrvatskoj troše dvostruko više od prosjeka. Ali, treba znati da 90 gostiju iz Amerike posjeti Hrvatsku, pa i Europu, jednom u životu, a mnogi Nijemci dođu nam i dvaput u jednoj godini. Njihova naklonost je neupitna, jedino smo smetnuli s uma da možda trenutno imaju nešto manje novca. K tome, Nijemac odredi budžet za putovanje i neće ići u Hrvatsku, iako je namjeravao, ako će ga to stajati više nego što želi potrošiti. Izabrat će destinaciju koja se uklapa u njegov budžet i, da, neki su otpali zbog poskupljenja kod nas. Dio onih koji i dalje dolaze, pak, prigovara jer se boje da si ni oni, nastavi li u Hrvatskoj poskupljivati, to više neće moći priuštiti. Što se tiče dolazaka u ovoj godini, možemo izvući sezonu, uz nešto slabiju predsezonu, ali to bi se moglo nadoknaditi u posezoni.
VEZANI ČLANCI:
Hrvatsku su gosti dugo doživljavali kao gostoljubivu, sigurnu, nedaleku i simpatičnu zemlju s prihvatljivim cijenama – ovo posljednje je definitivno otpalo? – Da, sve vrijedi i dalje osim ovog da Hrvatska nudi odmor po povoljnoj cijeni. Pritom, nema prigovora kad je kvaliteta adekvatna cijeni. Nažalost, cijene su rasle i u ćumezima, neki žele zaraditi samo na temelju dobrog imidža hrvatskog turizma, a bezobrazluk s cijenama nema prođu. I različiti komadi mesa imaju različitu cijenu, ne može se dogoditi da sve odjednom košta kao biftek, zar ne? Osim toga, uz poskupljenja koja nisu svi popratili dizanjem kvalitete pala je i kvaliteta u globalu kao posljedica činjenice da je sve manje domaće radne snage. Sve to treba imati na umu i gledati kako se prilagoditi gostu. Nijemci su i dalje spremni trošiti kod nas, ali moramo im dati razlog za to.
Povrh svega, nakon protekle godine koja nije bila najbolja za njihovo gospodarstvo očekuje se da ni ova neće biti puno bolja. Hoće li zbog toga više Nijemaca ostati na odmoru u zemlji? – Interes je svih vlada da domaći građani putuju unutar svoje zemlje. I sam sam nekada imao predodžbu da je Njemačka zemlja tvorničkih dimnjaka i industrijskih postrojenja, ali nije tako, Nijemci imaju razloga putovati unutar svoje zemlje. Kao, uostalom, i Hrvati, od kojih mnogi još nisu upoznali sve krajeve Lijepe naše. Nijemaca, pak, ima dovoljno da nam ih dolazi i više od sadašnja tri milijuna, pogotovo izvan sezone i na kraća putovanja. Uostalom, već su i lanjski podaci pokazali da prepoznaju atraktivnost Hrvatske izvan ljetne špice. Za razliku od glavne sezone, izvan nje ih je bilo više nego godinu prije. Raspoloženi su za putovanja i u 2025. Istina, gospodarstvo im je prestalo rasti, promjene u svijetu izravno se tiču njihovih industrija, u veljači ih čeka i nova vlada. Ima dosta neizvjesnosti i vjerujem da će zbog toga odmor bukirati kasnije nego inače.
Zadnjih 30 godina koliko ste proveli u Rivi samo je dio vaše turističke karijere. Prije toga ste desetak godina, zadnjih nekoliko i kao glavni direktor, bili u najvećem hrvatskom turoperatoru u bivšoj državi Bemex Toursu. Tvrtka je bila uspješna, ali razlaz ‘94. bio je prilično gorak, brojili su vam i krvna zrnca. Uvijek ste izbjegavali o tome govoriti, je li sada trenutak da kažete što se sve tada događalo? – Bili smo svojevrsna turistička avangarda, Bemex je tih godina obavio ulogu konsolidatora na tržištu i na to sam vrlo ponosan. Ali, znate kako je, ljudi teško praštaju uspjeh. Iz ove perspektive mogu reći da sam zadovoljan jer me u napadima koje sam tada trpio nitko nije prozivao da ne znam raditi. Na prozivke oko mog imena nisam želio odgovarati, imam prijatelje različitih nacionalnosti i nikoga nisam htio povrijediti. Patriot sam, nacionalizam mi je potpuno stran, a više od toga nemam za reći ni sada.
Samo godinu poslije, u godini ‘Oluje’, već ste doveli prve tri tisuće Nijemaca, što je malo za Bemexove brojke na koje ste navikli, ali puno u datim okolnostima? – Bilo ih je točno 2880. a polovinu tih gostiju gotovo sam znao poimence. Riva je tada imala dvije djelatnice i telefon koji se selio meni na noćni ormarić. Bilo je to vrijeme kad su gosti prije polaska u Hrvatsku zvali više puta dok ne rezerviraju, a i nakon toga raspitivali su se kakva je situacija, ima li što novo… Ali bilo je to na neki način lijepo vrijeme.
Iz Bjelovara ste, nemate turistički pedigre, ali jedan ste od najvećih profesionalaca u našem turizmu koji se povremeno nalazio i u neformalnoj ulozi savjetnika ministrima turizma. Nezahvalno je pitanje, ali koji je ministar bio najbolji? – Mislim da će se s tim složiti veći dio turističke javnosti, za taj je posao bio najkompetentniji Veljko Ostojić. Ali, recimo, Nikolina Brnjac se puno bolje snašla nego što se očekivalo s obzirom na to da nije došla iz turizma. Pogriješili smo i kad je u pitanju moj sugrađanin, Bjelovarčanin Damir Bajs. Priznajem, i sam sam mislio da turizam ne može razumjeti onaj tko nije nosio kofere gostima. Ova su me dva primjera demantirala.
Najdugovječniji je na vodećim pozicijama bio Niko Bulić, a posebno je zapamćena vaša večera u Münchenu na kojoj je, nakon smjene s ministarske pozicije i povratka kao direktor HTZ-a, na opće oduševljenje okupljenih dvjestotinjak hrvatskih turističkih radnika, iz srca zapjevao “Bolje živim nego ministar”. Neki to zovu i romantičnim vremenima hrvatskog turizma… – Niko Bulić je neosporno veliko ime hrvatskog turizma, a posebno je obilježio prve turističke godine nove Hrvatske. Nas dvojica smo u mladosti bili u dvije konkurentne turističke firme i to je neko vrijeme nastavilo obilježavati naš odnos. Činilo mi se i na početku njegova mandata da se nekako otuđio od branše. Ali nikad jedan drugom nismo osporavali znanje. Zbog svega toga bio sam jako sretan na večeri koju spominjete, doživio sam to kao Bulićev povratak među ljude. Da, vjerojatno su to bila romantičnija vremena. Bili smo predaniji, strastveniji oko posla, srčaniji i više se vezivali za ljude nego nove generacije.
Što smatrate svojom najvrednijom turističkom ostavštinom? – Najponosniji sam što je Riva stasala upravo kao turoperator specijaliziran za putovanja u Hrvatsku, jer u krizama se, zadnji put u pandemiji, pokazalo da je to iznimno važno. Jedino specijalist nikad ne odustaje od destinacije.
I, na kraju, slijedi li povratak u Hrvatsku? Mi u Hrvatskoj mislimo da je život u Njemačkoj bolji, ali gdje je ljepše? – Život u Njemačkoj danas više nije toliko bolji. U Münchenu, recimo, stanovi su jako skupi i onom tko plaća najam jako malo ostaje za život. Uvjeren sam da mnogi mladi koji su se iselili razmišljaju u povratku. Neki se možda to još boje priznati, ali u njima vidim potencijal da u Hrvatsku donesu neka nova znanja, da aktivno pomognu i poprave ono što im se nije sviđalo i zbog čega su otišli. U Hrvatskoj se definitivno živi ljepše, opuštenije, a ni razlika u plaćama više nije toliko izražena kao nekad. Mene angažman u Rivi i dalje veže uz Njemačku, a ovdje su nam i djeca, liječnici, što je u mojim godinama važno. Ali svakako ću češće dolaziti u Istru i u svoj Bjelovar koji, zahvaljujući gradnji toplica, postaje sve turističkiji grad.
>>FOTO Pitali smo umjetnu inteligenciju kako će najpopularnije hrvatske destinacije izgledati za 100 godina. Plitvička jezera su nestvarna>>
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.